Borba protiv trgovine ljudima u Srbiji: Astrina analiza stanja i trendova u periodu maj-oktobar 2026. godine

U posmatranom periodu nije ostvaren suštinski napredak u borbi protiv trgovine ljudima, ocenjuje ASTRA, članica koalicije prEUgovor. Institucije i dalje obuke, sastanke, radionice i usvojene dokumente predstavljaju kao rezultate, iako izostaju dokazi da su te aktivnosti dovele do bržeg otkrivanja slučajeva, efikasnijeg krivičnog gonjenja ili kvalitetnije zaštite žrtava. Posebno zabrinjavaju slabe proaktivne istrage, učestale prekvalifikacije trgovine ljudima u blaža krivična dela i gotovo nepostojeća uloga Inspekcije rada u otkrivanju radne eksploatacije.

 

Sistem identifikacije ostaje pasivan i u velikoj meri zavisi od organizacija civilnog društva i projektnog finansiranja. Centar za zaštitu žrtava detaljno evidentira prijave i predmete, ali ne pruža dovoljno podataka o vrsti, trajanju i ishodima podrške. Njegov finansijski izveštaj pokazuje da se javna sredstva prvenstveno troše na održavanje ustanove, dok izdvajanja za neposredne potrebe žrtava ostaju simbolična. Posebno je neprihvatljivo da su „porezi, obavezne kazne, penali i kamate“ koštali više od hrane, vode, potrepština i medicinskih usluga za žrtve zajedno.


Pravosuđe i dalje ne obezbeđuje delotvoran pristup pravdi. Pravno zastupanje, status posebno osetljivog svedoka, saslušanje bez prisustva okrivljenog i dosuđivanje naknade štete ostaju izuzetak, dok blaga kaznena politika ne odgovara težini eksploatacije. Osuđujuće presude zato prikrivaju sistem u kojem žrtva često ostaje bez odgovarajuće zaštite, obeštećenja i stvarne satisfakcije.


Ni postojeći kontrolni i strateški mehanizmi ne pružaju dovoljno kritičnu ocenu rada institucija. Nacionalni izvestilac ne prati rad i sprovedene aktivnosti institucija na dubljem i konkretnijem nivou već se uglavnom zadržava na prenošenju njihovih podataka i aktivnosti, dok se sprovođenje Akcionog plana svodi na administrativno ispunjavanje pokazatelja. Netransparentan izbor kandidata Srbije za članstvo u GRETA i nekritički odnos Ministarstva za ljudska prava prema kompaniji „Srbija Ziđin Majning“ dodatno potvrđuju da se politički i ekonomski interesi stavljaju ispred stručnosti, odgovornosti i zaštite ljudskih prava.


Nalazi ASTRE pokazuju rastući rizik od radne eksploatacije, posebno među stranim radnicima, kao i stalnu potrebu za podrškom žrtvama i deci u riziku. Država se i dalje oslanja na organizacije civilnog društva za otkrivanje slučajeva i pružanje ključnih usluga, bez da im obezbedi mogućnost finansiranja iz budžeta Republike Srbije. Jedine dve organizacije koje žrtvama trgovine ljudima pružaju usluge i podršku upozoravaju već duže vreme da se podrška donatora iz koje finansiraju usluge drastično smanjila i da postoji opasnost od gašenja usluga. Umesto funkcionalnog sistema usmerenog na žrtvu, postoji skup institucija koje proizvode izveštaje o sopstvenim aktivnostima, dok odgovornost ostaje razvodnjena, a stvarne potrebe žrtava potisnute na marginu.