Izrada nove Strategije za borbu protiv korupcije u Srbiji manje je plod dugotrajnih i brižljivih analiza, a više želje da se čitav posao okonča pre novog Izveštaja Evropske komisije o napretku Srbije. Opis stanja u nacrtu Strategije ne odražava suštinu problema u ovoj oblasti, ostaje nejasno šta će biti menjano u antikorupcijskim propisima, neadekvatno je planirano jačanje kapaciteta državnih organa, a ciljevi su nedovoljno ambiciozno zacrtani, glavni su zaključci nove prEUgovor brze reakcije.

Nova Strategija borbe protiv korupcije: čemu služi i zašto ne radi?

Postoje snažni pokazatelji da je donošenje nove Strategije za borbu protiv korupcije u Srbiji, o čijem je predlogu javna rasprava trajala do 5. septembra 2023. godine, manje plod dugotrajnog i brižljivog razmatranja dosadašnjih i budućih javnih politika u ovoj oblasti, a više želje da se čitav posao okonča pre nego što bude bio zaključen novi Izveštaj Evropske komisije o napretku Srbije. Iako analize rizika za pojedine oblasti (koje nisu objavljene) sadrže brojne kvalitetne nalaze i preporuke, predlozi Strategije i Akcionog plana, kao krajnji produkti, veoma su daleko od toga da pruže celovit odgovor na probleme suzbijanja korupcije u Srbiji u ovom trenutku.


U prethodnom Izveštaju EK, koji je objavljen u jesen 2022, konstatovano je da „Srbija tek treba da pripremi novu strategiju za borbu protiv korupcije i akcioni plan, i uspostavi efikasan koordinacioni mehanizam kako bi se operacionalizovali ciljevi politike u vezi sa sprečavanjem i suzbijanjem, i temeljno rešavalo pitanje korupcijeˮ. Kao jedan od tri ključna zadatka navodi se „priprema, usvajanje i početak sprovođenja nove strategije za borbu protiv korupcije, podržane uverljivim i realističnim akcionim planom, kao i efikasnim mehanizmom koordinacijeˮ. Preostale dve ključne preporuke odnose se na ispunjenje preporuka GRECO i na unapređenje gonjenja korupcije, naročito one na visokom nivou.

Srbija nema nacionalni antikorupcijski planski dokument već gotovo pet godina. Prethodna Antikorupcijska strategija usvojena je u Narodnoj skupštini 1. jula 2013, na talasu predizbornih obećanja nove vladajuće stranke, koja je borbu protiv korupcije uzela kao okosnicu svojih kampanja, i uz veliku promociju. Ona je gotovo neprimetno istekla 31. decembra 2018. Akcioni plan za njeno sprovođenje, usvojen krajem avgusta 2013, u velikoj meri ostao je neostvaren ili nije bilo moguće nesumnjivo utvrditi koji su rezultati sprovedenih aktivnosti. Agencija za borbu protiv korupcije (sada: Agencija za sprečavanje korupcije) redovno je izveštavala Narodnu skupštinu o prikupljenim podacima i o svojim zaključcima vezanim za ostvarenje planskih dokumenata. Skupština o tim izveštajima nije raspravljala, čak ni nakon što je prošao petogodišnji period važenja ovih planskih dokumenata.
 
 
Koalicija prEUgovor je ovu brzu reakciju dostavila Ministarstvu pravde u okviru javne rasprave koja je okončana 5. septembra. Među preporukama koalicije prEUgovor izdvajamo sledeće:

· Nacionalnu Strategiju za borbu protiv korupcije treba da usvoji Narodna skupština, a tek bi potom Vlada Srbije, na osnovu usvojene Strategije, trebalo da usvoji konačnu verziju Akcionog plana.

· Strategija i Akcioni plan treba da se bave i onim pitanjima koja su sada izostavljena, jer se odnose na nadležnosti organa izvršne vlasti, što podrazumeva bitne dopune postojećih predloga ovih akata.

· Strategija i Akcioni plan treba da pokažu jasno opredeljenje za otklanjanje svih do sada poznatih manjkavosti pravnog sistema za borbu protiv korupcije (npr. nedovoljna usklađenost, pravne praznine, diskrecija u primeni pravila, odsustvo analiza rezultata primene, štetne izmene, narušavanje jedinstva pravnog sistema posebnim zakonima, arbitrarna autentična tumačenja).

· Strategija i Akcioni plan treba da predvide razmatranje potrebe za dopune Ustava Srbije.
 
· Kada je reč o represiji korupcije, naglasak treba da bude na proaktivnosti, to jest na ispitivanju svih argumentovanih sumnji na korupciju, kao i na sponi represije i prevencije (otklanjanje nedostataka u sistemu, koji su uočeni na osnovu otkrivenih slučajeva korupcije).
 
· Kad god su neki problemi u propisima već uočeni, treba bez odlaganja početi proces izmena i dopuna antikorupcijskih zakona.

· Proces izrade analiza koje se predviđaju pre izmene zakona mora biti potpuno otvoren za javnost.
 
· Jačanje kapaciteta državnih organa treba planirati pre svega u odnosu na potrebu da odgovore novim zadacima i povećaju obim svojih aktivnosti.

· Za ciljeve Strategije, kao i za pojedine aktivnosti u Akcionom planu, treba odrediti ambicioznije „meteˮ kako bi se makar pokušalo da primena ovih planskih dokumenata značajno unapredi stanje u oblasti borbe protiv korupcije.