U prethodnih šest meseci (novembar 2024 – april 2025) mnogo toga se promenilo i pokrenulo u Srbiji, ali ne i reforme u okviru njenih evrointegracija, glavni je zaključak novog prEUgovor Alarm izveštaja.
Pad nadstrešnice Železničke stanice u Novom Sadu 1. novembra 2024. pokazao je da posledice korupcije, politizovanih institucija i nefunkcionalnog nadzora mogu da budu fatalne i da ne biraju žrtve. Građani su počeli spontano da se okupljaju da bi odali poštu stradalima i tražili odgovornost.
Vlasti su na to odgovorile uobičajenim mehanizmima zarobljene države - odbijanjem odgovornosti, izvrtanjem i skrivanjem činjenica, kontrolom nad medijima, ogoljenom koncentracijom vlasti i zloupotrebom institucija, zakulisnim i očiglednim pritiscima na pravosuđe, pompeznom selektivnom borbom protiv korupcije, sve većom represijom nad učesnicima protesta i svim neistomišljenicima vlasti, stvaranjem paralelnih struktura podrške u zamenu za sve društvene grupe koje su izrazile bunt. Svaki od ovih poteza samo je jačao revolt građana, a protesti su postajali sve masovniji i proširili se kao požar svuda po Srbiji.
Građani su prozreli zarobljenu državu, o kojoj smo izveštavali u prethodnim Alarm izveštajima, i vrlo jasno joj se suprotstavili. Predvodnici protesta su studenti visokoškolskih ustanova u Srbiji, koji od kraja 2024. godine blokiraju svoje fakultete, tražeći da institucije rade svoj posao.
Naknadni postupci zvaničnika i institucija doveli su do proširenja spiska zahteva, a nijedan nije sasvim ispunjen. Tužilaštvu je trebalo dvadeset dana za prva hapšenja zbog pada nadstrešnice. Premijer Miloš Vučević podneo je ostavku krajem januara. Narodnoj skupštini je trebalo pedeset dana da tu ostavku konstatuje da bi sredinom aprila izabrala novu Vladu, čiji se kontinuitet ogleda i u tome što se delovi ekspozea prethodnog mandatara doslovno ponavljaju.
Ništa se nije promenilo u pristupu vlasti prema reformama koje je obećala u okviru pregovora o pristupanju Evropskoj uniji, kao i u okviru Plana rasta za Zapadni Balkan. I prethodna i nova Vlada uporno obećavaju ispunjenje svih merila iz pristupnih pregovora do kraja 2026. godine, a nijednim postupkom ne opravdavaju ovaj entuzijazam. Naprotiv.
Iako je fokus Evropske komisije i domaće Vlade bio na sprovođenju prioritetnih mera iz Reformske agende, usvojene u oktobru 2024. godine, čak i tu se mnogo kasnilo. Do kraja aprila u oblasti „Osnove” malo toga je urađeno, a pritom neadekvatno. Civilno društvo nije zadovoljno akcionim planovima u oblasti borbe protiv korupcije i rodno zasnovanog nasilja. Razočarani, predstavnici opozicije i relevantnih organizacija napustili su Radnu grupu za unapređenje izbornog procesa.
Dok većina mera iz Reformske agende zahteva učešće civilnog društva, veliki broj udruženja je od februara obustavio saradnju sa vlastima i institucijama. Postupak izbora članova Saveta Regulatornog tela za elektronske medije (REM) pokazao je sav besmisao simuliranog procesa, iz kojeg su istupili kandidati nezavisnih predlagača. Pod pritiskom studenata koji su u aprilu fizički blokirali zgradu Radio-televizije Srbije, nadležni skupštinski odbor najzad je poništio postupak i ponovo raspisao konkurs. Od drugih sprovedenih mera oročenih do kraja 2024, jedino su uvedene vize za četiri zemlje.
Proevropski građani Srbije bili su frustrirani zakasnelom i blagom reakcijom predstavnika Evropske unije na dešavanja u Srbiji. Prilikom poseta Beogradu u aprilu i maju 2025. godine, počeli su jasnije da povezuju zahteve srpskih studenata i građana sa zahtevima EU, a koji se svode na poštovanje vladavine prava, demokratije i podele vlasti, zaštitu osnovnih prava i sloboda i borbu protiv korupcije. Izveštaj Evropskog parlamenta vrlo je vešto, sažeto a obuhvatno predočio kritično stanje u zemlji. Studenti su u međuvremenu stigli i do Strazbura i Brisela sa svojim zahtevima.
Koalicija apeluje na institucije i zvaničnike EU da poboljšaju komunikaciju sa građanima Srbije i da šalju dosledne poruke, te da odlučnije reaguju na alarmantne događaje i trendove i nedostatak reformi u državi.
Izveštaj je izrađen u okviru projekta koji finansira Ministarstvo spoljnih poslova i međunarodne saradnje Republike Italije. Sadržaji objavljeni u okviru projekta predstavljaju stavove njihovih autora i ni na koji način ne predstavljaju stav Ministarstva spoljnih poslova i međunarodne saradnje.