U situaciji kada građani mesecima protestuju pod parolom „korupcija ubijaˮ, i kada predsednik Republike „obeća rezultate do kraja marta", a onda „samostalno tužilaštvo" i policija baš tada reše da građane svakodnevno obaveštavaju o „nastavku borbe protiv korupcije", bilo je očekivano da će se i značaj ovog problema u svesti građana povećati. Ujedinjeno dejstvo ovih faktora je ipak bilo iznenađujuće snažno.
Istraživanje koje je za potrebe organizacije Transparentnost Srbija, članice koalicije prEUgovor, od 13. do 24. marta sproveo CeSID, pokazalo je da „korupcijaˮ ima udeo među glavnim problemima današnjeg srpskog društva od čak 22%. Po istoj metodologiji (istraživanje na nacionalnom reprezentativnom uzorku od 1000 ispitanika), četiri godine ranije je taj udeo bio gotovo duplo manji - 12%. To „u prevoduˮ znači da je korupciju kao jedan od tri glavna problema navelo čak dve trećine građana.
Ovo je velika promena u odnosu na dvadesetak drugih istraživanja o korupciji koja su objavljena u periodu od petooktobarskih promena do 2024. Iako su i u tim istraživanjima građani redovno korupciju rangirali visoko, uvek je bilo dva do četiri druga problema koja su bila rangirana više od nje. To se u martu 2025. promenilo.
Korupciju kao problem iznad proseka izdvajaju muškarci, zatim ispitanici mlađi od 40 godina života i oni koji imaju završenu makar srednju školu. Osim navedenih demografskih kategorija ispitanika, problem korupcije kao jedan od glavnih problema društva u većoj meri je percipiran od strane onih koji žive na teritoriji Beograda, Vojvodine i generalno u urbanim sredinama.
Probleme ekonomske prirode (poput nezaposlenosti i siromaštva) u većoj meri izdvajaju žene, osobe sa stručnom srednjom školom i osnovnim obrazovanjem, stanovnici južne i istočne Srbije i nezaposleni.
Opšta percepcija korupcije - radikalizacija stavova
Ovo istraživanje je pokazalo da percepcija korupcije po raznim pitanjima raste ili opada zajedno. Kako je korupcija postala glavna tema društva, povećao se i broj građana koji su sposobni da uoče ili spremniji da kažu da je ona veoma raširena. Takav stav je u martu 2025. imalo 70% ispitanika, uz još jednu četvrtinu građana koji veruju da je rasprostranjenost „osrednja“ i svega 6% građana koji kažu da je ima malo.
Ukoliko ove podatke uporedimo sa CeSID-ovim istraživanjem iz 2021. godine, možemo primetiti da je procenat ispitanika koji ističu rasprostranjenost korupcije povećan za 13 procentnih poena. Posebno je značajno povećana kategorija ispitanika koji smatraju da je korupcija u Srbiji rasprostranjena „u velikoj meri“ - sa 19% na 41%.
Drugim rečima, ne samo da se povećao broj građana koji kažu da je korupcija raširena, već se drastično pojačao njihov utisak o ozbiljnosti ovog problema. Iako je prema nekim drugim istraživanjima, nivo podrške vladajućoj koaliciji u opadanju, očigledno je da među onima koji su svesni da je korupcija značajno raširena ima i dosta pristalica sadašnje vlasti.
Ukrštanje sa demografskim podacima ukazuje da je utisak o raširenoj korupciji dele u nešto većoj muškarci (82%), nego žene (78%), da percepcija korupcije raste sa nivoom obrazovanja (81% visokoobrazovanih ispitanika veruje da je korupcija mnogo i veoma mnogo rasprostranjena), ali i da se smanjuje sa godinama ispitanika. Dok je kod mlađih od 50 utisak o raširenosti korupcije na nivou od 80%, kod starijih od 60 godina takav stav deli 60%. Najzad, među ispitanicima koji dolaze iz Beograda (74%) i Vojvodine (72%), vidi visoku i veoma visoku rasprostranjenost korupcije, za razliku od ispitanika iz zapadne Srbije i Šumadije (61%).
Da li se korupcija povećava ili smanjuje i kakva su očekivanja?
Posebno pitanje, standardno za ovakva istraživanja, je ono kada građani ocenjuju da li se nivo korupcije u prethodnoj godini smanjio ili povećao. Tradicionalno, građani ovde najčešće biraju „srednji odgovor“, smatrajući da bitnih promena nema. U relativno kratkotrajnim periodima, dešavalo se da veći broj građana smatra kako se nivo korupcije smanjuje. To su, na primer, pokazala istraživanja u periodu 2013-2014. Građani su, dakle, imali utisak da se korupcija smanjuje neposredno posle promene vlasti do kojih je dolazilo uz veoma snažnu antikorupcijsku retoriku i obećanja, kao i neke istrage u okviru kojih su se među uhapšenima našla i zvučna imena.
Kako se može videti iz grafikona, u odnosu na 2021, poslednju godinu za koju je objavljeno slično istraživanje, ocena o porastu korupcije bitno je porasla (sa 35% na 50%). Na to je najviše uticalo to što je ove godine znatno manji broj neopredeljenih.
Očekivanja građana za budućnost su, međutim, pretežno optimistična - 38% smatra da će se nivo korupcije smanjiti u narednoj godini, dok 20% misli da će stanje biti još lošije. I ovde valja primetiti da su pokazatelji optimizma bili preovlađujući samo u prvim godinama nakon velikih političkih promena (2001, 2012-2014). Stoga je jedno od najzanimljivijih pitanja zašto je i na osnovu čega baš sada optimizam porastao.
Pošto građani nisu direktno pitani, ti razlozi se samo mogu pretpostavljati. Pesimizam po pitanju nivoa korupcije, i očekivanje da će se njen nivo povećati, u većoj meri je prisutan kod muškaraca, kod mlađih ispitanika (do 50 godina starosti), ispitanika sa visokom stručnom spremom, među Beograđanima, privatnicima i zaposlenima u privatnom sektoru.
Među onimа koji smatraju da se korupcija malo smanjila u prethodnih godinu dana, 56% misli da će se i u narednih 12 meseci donekle smanjiti, a 17% da će se značajno smanjiti; kod onih koji smatraju da se mnogo smanjila u prethodnih 12 meseci, 35% misli da će se donekle smanjiti, a 15% da će se značajno smanjiti. S druge strane, građani koji smatraju da se korupcija protekle godine veoma povećala, optimizam je znatno manji - 18% misli da će se donekle smanjiti, 5% da će se značajno smanjiti. Slična je stvar i među građanima koji smatraju da se u prošloj godini nivo korupcije „malo povećao“ - 22% misli da će se u budućnosti donekle smanjiti, a 11% da će se značajno smanjiti.
Na osnovu svih ovih pokazatelja se može sa razlogom pretpostaviti da iznenadni talas optimizma verovatno nema izvor u očekivanju građana da će vlast naprasno promeniti svoje postupanje i tako otkloniti neke od izvora korupcije. Demografska struktura ukazuje da se pozitivna očekivanja javljaju prevashodno kod kod ljudi koji i inače podržavaju vlast, a kojima su poruke o „nastavku borbe protiv korupcije“ i hapšenjima bile dovoljno uverljive da se nešto zaista radi u vezi sa tim.
U okviru slobodnog pitanja, da ocene ko je kriv zato što se korupcija povećava, ili, za znatno manji broj građana, ko je zaslužan zato što se njen nivo smanjuje, najčešće se pominje uopšten odgovor („vlast“, „sve institucije“), ili eksplicitno personifikacija te vlasti (aktuelni predsednik Srbije). Ove dve kategorije na listi „krivaca“ dobijaju zajedno 42% odgovora, a na listi „zaslužnih“ čak 49%. Zanimljivo je da su neki građani kao krivce imenovali sudstvo, zdravstvo ili lokalne samouprave (ukupno 22%), u 3% odgovora se navodi SNS (u 1% opozicija!), a samo u 2% policija ili tužilaštvo. Pri tom, jedna četvrtina građana misli da se korupcija povećava, ali ne zna ko bi za to mogao da bude kriv.
Još je veća neodlučnost (trećina) kod onih koji smatraju da se korupcija smanjuje, kada se odgovoru „ne zna“ pridodaju srodni (npr. da „niko“ nije zaslužan). Ovde je policija dobila 5% pozitivnih glasova, a tužilaštvo, nadležno za gonjenje korupcije, samo 2%.
Pogoršana ocena učinka vlasti u borbi protiv korupcije
Ocene za učinak vlasti u borbi protiv korupcije takođe pogoršane, pri čemu je naročito porastao udeo građana koji smatra da vlast uopšte nije delotvorna (34%), nasuprot 7% građana koji su vladi dali najbolje ocene. Iako je broj građana koji rad vlasti ocenjuju loše ostao veoma sličan kao i pre četiri godine (56-57%), promenjena je struktura tih odgovora, pa su mnoge „dvojke“ prešle u „jedinice“. U pretežno dobar rad vlade ipak veruje značajan broj građana (42%), iako je značajan udeo ispitanika koji tako misle u okviru drugog pitanja odabrao opciju da je korupcija ostala na istom nivou.
Napomena: u 2021. pitanje je bilo za nijansu drugačije jer se izričito tražila ocena rada „Vlade“, ne (svih organa) vlasti u celini. Takođe, umesto reči „delotvorna“, tada je korišćen izraz „efikasna“.
Delotvornost vlasti u borbi protiv korupcije iznad proseka prepoznaju ispitanici koji su stariji od 50 godina, oni koji žive na selu i imaju niži stepen stručne spreme. Po regionima su bolje ocene zabeležene u zapadnoj Srbiji i Šumadiji.
S druge strane, kritiku vlastima po pitanju sprečavanja korupcije više od proseka upućuju muškarci, mlađi od 50 godina, osobe koje imaju najmanje završenu srednju školu, stanovnici gradova, a naročito Beograđani.
Ima li antikorupcijske strategije?
Srbija nije uopšte imala antikorupcijsku strategiju tokom pet i po godina. Dokument je usvojen bez velike pompe u julu 2024. Stoga nimalo ne čudi da je jedna trećina građana uverena da strategija i dalje ne postoji, a još toliko da postoji, ali da se ne primenjuje. Najtačniji odgovor, da Strategija postoji, ali da se ne bavi nekim od ključnih pitanja, dalo je 17% ispitanika, dok je uverenih da se Strategija primenjuje i da daje rezultate bilo samo 16%.
Među onim građanima koji su upoznati sa postojanjem Strategije i veruju da ona donosi rezultate, 84% ujedno smatra da je vlast delotvorna u borbi protiv korupcije. Nasuprot njima, 77% onih koji ne znaju za postojanje Strategije smatra da vlast nije delotvorna u sprečavanju korupcije.
Videli smo koliko malo građani znaju o strategiji borbe protiv korupcije i koliko malo je i sama Vlada učinila da je promoviše. Premijer, čiju je ostavku pre nekoliko dana Skupština konačno konstatovala, nije taj dokument ni pomenuo u svom prvomajskom ekspozeu, iako je taj dokument njegova Vlada usvojila samo dva meseca kasnije. O tome da je u decembru iste godine Vlada usvojila Akcioni plan za njegovo sprovođenje, u jeku antikorupcijskih protesta, čak ni vest nije objavljena.
Imajući sve to u vidu, dirljivo je koliko Evropska unija vodi računa o tome da Srbija ima i primenjuje strateški dokument u borbi protiv korupcije. Usvajanje Akcionog plana i „uspostavljanje delotvornog mehanizma za koordinaciju i praćenje napretka, sa posebnim fokusom na sva relevantna prelazna merila i preporuke GRECO“, bilo je jedna od tri ključne preporuke u izveštaju Evropske komisije za 2024. godinu. Štaviše, usvajanje tog Akcionog plana je jedan od koraka od kojeg zavisi da li će Srbija dobiti sredstva iz Plana razvoja EU. Kako je predviđeno Reformskom agendom, ispunjenje ovoe mere vredi 6,793,811.69 €.. Da li će tih sedam miliona evra biti dovoljan podsticaj da se Akcioni plan donese za period do 2028 (kako je u Agendi zapisano), a ne samo za 2025 (kao što je sada slučaj), ostaje da se vidi. Još veća nepoznanica je da li će EU pri tom ocenjivati i kvalitet ovog dokumenta, a ne samo činjenicu da je usvojen.
Kako god bilo, malo je verovatno da će usvajanje ovakvog dokumenta biti dovoljno. Na primer, sadašnji Akcioni plan za 2025 uopšte se ne bavi nekim od ključnih pitanja povodom kojih su organizovani antikorupcijskih propisi - tužilaštvo koje ne ispituje korupciju proaktivno i postupa kada dobije „odrešene ruke“ od političkog vrha, Vlada koja ugovara najvrednije poslove bez tendera i ne objavljuje ugovore, otvoreno kršenje pravila o profesionalnom upravljanju javnim sektorom i slično. Transparentnost Srbija inače smatra da bi planski dokument za borbu protiv korupcije trebalo da usvoji Skupština, a ne Vlada, jer se samo na taj način mogu stvoriti obaveze za pravosuđe, nezavisne državne organe i sam parlament.
Aktivizam građana u borbi protiv korupcije nekad i sad
Građane Srbije smo pitali da li su oni u poslednjih pet godina na neki način bili uključeni u aktivnosti koje su koristile borbi protiv korupcije i kako. Među ponuđenim odgovorima, najviše je bilo onih koji su rekli da su se uzdržali od koruptivnih aktivnosti, iako im je to bilo na štetu - 41%.
Na drugom mestu po učestalosti je odgovor 24% ispitanika koji kažu da su glasali za stranku ili kandidata na izborima jer su mislili da će se boriti protiv korupcije. Imajući u vidu da veliki broj građana na izborima apstinira, ali je tačan broj teško utvrditi jer se u biračkom spisku nalazi i veliki broj građana koji faktički ne žive u Srbiji, ovaj nalaz zapravo znači da su očekivanja za efikasniju borbu protiv korupcije značajna za makar jednu trećinu onih koji izlaze na birališta.
Po 9% anketiranih je davalo predloge ili potpisivalo peticije koje doprinose borbi protiv korupcije ili su se uključivali tako što su pisali ili prenosili komentare i vesti na ovu temu na internetu, društvenim mrežama ili Viber grupama. Učestvovanje u aktivnostima nevladinih organizacija i lokalnih grupa građana navodi 7% anketiranih, dok 2% tvrdi da je prijavljivalo korupciju nekom državnom organu. Jedna petina ispitanika nije mogla da proceni svoj odgovor na pitanje, dok svaki deseti građanin priznaje da ni na koji način nije učestvovao.
Građani su spremni više da se angažuju u borbi protiv korupcije
Što se pak tiče budućeg učešća u borbi protiv korupcije, ponovo se uzdržavanje od korupcije iako im to škodi (41%), kao i glasanje za kandidata ili partiju na izborima ukoliko postoji vera da će se ta politička opcija boriti protiv korupcije (41%) javljaju kao dva najčešća odgovora.
Međutim, kada je u pitanju budućnost, veoma je visok procenat ispitanika koji navode da bi bili spremni da prijave korupciju državnim organima - 35%, odnosno, drastično veći od broja ljudi koji su to do sada činili. I sve druge aktivnosti sa spiska se građanima čine primamljivim - svaki peti bi potpisivao peticije i davao predloge koji doprinose borbi protiv korupcije (22%). Pisanje komentara i vesti na društvenim mrežama, Viber grupama i internetu navodi 18% građana, a 12% bi uzelo učešće u aktivnostima nevladinog sektora i lokalnih grupa. Sve to ukazuje da postoji vrlo veliki potencijal za šire angažovanje građana koji je do sada bio nedovoljno iskorišćen.
Na ovom mestu valja napomenuti da namerno nismo uvrstili „učešće na protestima“ kao vid angažovanja u borbi protiv korupcije na listu ponuđenih odgovora, jer smo zbog vremena kada je istraživanje sprovođeno imali bojazan da nalazi ne bi u potpunosti odrazili stvarno stanje (npr. zato što deo građana koji protestuju to ne bi podelio sa anketarima ili zato što bi neki od građana koji su po tom pitanju pasivni želeli da sebe prikažu u drugom svetlu).
Kvalitetni programi umesto praznih obećanja
Imajući u vidu mogućnost da se izbori, pod postojećim ili unapređenim uslovima raspišu već ovog proleća, na njima bi obećanja borbe protiv korupcije očigledno imala veoma bitnu ulogu. Da bi sve to moglo da donese i neke konkretne rezultate, morali bi da postoje i kvalitetni programi za borbu protiv korupcije. TS je ponudila neke vrlo konkretne ideje sadašnjim i budućim učesnicima u političkom životu, a svakako će pratiti i ocenjivati ono što oni budu ponudili.
Istraživanje se, inače bavi i brojnim drugim pitanjima - stavovi građana u pogledu javnosti ugovora, praksi ugovaranja najvrednijih radova, preprekama za rad javnih tužilaštava, a rezultate možete pročitati ovde.
Nemanja Nenadić, programski direktor Transparentnosti Srbija
Tekst je objavljen u okviru projekta koji finansira Ministarstvo spoljnih poslova i međunarodne saradnje Republike Italije. Za iznete stavove odgovoran je autor i oni ni na koji način ne predstavljaju stavove Ministarstva spoljnih poslova i međunarodne saradnje.