Današnje pismo evropske komesarke za proširenje Marte Kos je, kako ona i sama na početku naglašava, došlo kao odgovor na pisma zabrinutih grupa – iz akademske zajednice, civilnog društva i političkih predstavnika iz Srbije. Odgovorno je dati javni odgovor na otvorena pisma, ali reakcija iz Evropske unije morala je da dođe ranije.

Pismo Marte Kos neblagovremeno i blago

To su očekivali i zaslužili studenti i građani Srbije čiji su (implicitni i eksplicitni) zahtevi za poštovanjem vladavine prava, demokratije i podele vlasti, zaštitom osnovnih prava i sloboda i borbom protiv korupcije sve glasniji i jasniji. Sve su to zahtevi podudarni sa temeljnim vrednostima EU koje ona promoviše i u svojoj spoljnoj politici i kojima uslovljava napredak država kandidata u procesu proširenja. Tim više tišina zvaničnih institucija EU izaziva frustraciju kod domaćeg proevropskog stanovništva. Studenti i građani koji protestuju bore se za sve ono što i EU zahteva od Srbije, i što za deceniju pristupnih pregovora ne samo da nije unapređeno, već je izvitopereno i unakaženo.

Osim (ne)blagovremenosti, i blagost se ovom pismu može zameriti. Previše je uopštenih i neutralnih fraza kojih smo se naslušali godinama unazad. Sad je vreme za konkretniju i oštriju reakciju. Evropski zvaničnici se često žale na rasprostranjen evroskepticizam u Srbiji, ali ovakvim postupanjem i komuniciranjem i sami njemu doprinose.

Pismo daje tri ključne poruke. Prve dve su sasvim na mestu. Ukazuje se da je sloboda okupljanja osnovno pravo koje država mora da poštuje i štiti. Podseća se da evropske integracije treba da doprinesu jačanju vladavine prava i mogu pomoći u postizanju rešenja za probleme „u srcu diskusije“ (nije baš jasno koje diskusije).

Međutim, na kraju se ponavlja potreba za dijalogom radi unapređenja procesa pristupanja Srbije Evropskoj uniji. U fokusu građana Srbije nije pristupni proces već reforme per se koje taj proces nije uspeo da iznedri svih ovih godina, iako mu je to jedan od glavnih ciljeva. Svi koji danas odbijaju dijalog sa predmetnim institucijama to čine iz uverenja da sa druge strane ne postoji ni nadležnost ni dobra vera (što se uporno iznova pokazuje), zbog čega je takav „dijalog“ u raznim situacijama pre ove ispao fingiran, besmislen i jalov.

Koliko god da je razumljivo da EU želi da bude konstruktivna i da je dijalog pozitivna vrednost, u ovim okolnostima se takvim pozivima staje na žulj učesnicima protesta i blokada. S druge strane, u tome što se u pismu ističe da je „važno da se stvore uslovi za inkluzivan dijalog“, možemo da čitamo da takvih uslova sada nema, ali je poruka nejasna - ko je za to kriv, ko treba da te uslove stvori i šta EU može da učini da pomogne.

Jelena Pejić Nikić, viša istraživačica Beogradskog centra za bezbednosnu politiku i koordinatorka koalicije prEUgovor

Izvorno objavila Beta 5. februara 2025.