Nasilje u porodici sve prisutnije, ali broj krivičnih prijava opada

Tokom 2019. godine za krivično delo nasilje u porodici tužilaštvima u Srbiji prijavljeno je skoro 1.000 osoba manje nego u godini pre, pokazuju podaci Republičkog javnog tužilaštva. Međutim, to ne znači da se smanjuje porodično nasilje, kaže Tanja Ignjatović iz Autonomnog ženskog centra  i napominje da prema podacima policije broj prijava ove vrste nasilja raste iz godine u godinu.

Samo u prošloj godini krivične prijave zbog nasilja u porodici podnete su protiv više od devet hiljada osoba, što je skoro hiljadu manje nego u 2018, pokazuju podaci Republičkog javnog tužilaštva (RJT). Za nasilje su uglavnom prijavljivani muškarci dok su oštećene većinom bile žene. Iako prema podacima RJT-a srazmerno broju krivičnih prijava opada i broj žrtvi, primetan je rast broja oštećenih maloletnika.

Međutim, smanjenje krivičnih prijava ne znači da se nasilje smanjuje. Samo u 2019. godini Ministarstvo unutrašnjih poslova (MUP) je, prema rečima Tanje Ignjatović iz Autonomnog ženskog centra (AŽC), zabeležilo više od 28 hiljada slučajeva nasilja, dok je 2018. godine bilo 25,5 hiljada slučajeva.

Prema njenim rečima, Zakon o sprečavanju nasilja u porodici, koji se primenjuje od sredine 2017. godine, omogućio je da policija hitno interveniše i da se nasilniku odmah zabrani kontakt i udalji iz kuće ili stana na 48 sati. Ovaj period može da se kasnije i produži na osnovu odluke suda. To je ohrabrilo žrtve da prijave i pretnje, psihičko maltretiranje i nasilje nižeg intenziteta.

Zašto broj krivičnih prijava opada?

Ignjatović kaže da zbog novog zakona MUP svake godine registruje veći broj slučajeva porodičnog nasilja, ali da je, s druge strane, to verovatno uticalo da policija i tužilaštvo podnose manji broj krivičnih prijava.

„Posebno ako nije bilo fizičkih povreda, jer se radi o složenim i dugim postupcima koji će se u najmanje 40% slučajeva završiti odbačajem krivične prijave“.

Ovo potvrđuje i podatak da je u prošloj godini od podnetih prijava protiv 15 hiljada osoba (novih i nasleđenih iz ranijih godina), protiv šest hiljada odbačeno. Samo petina je završila sudskom presudom. Ignjatović pretpostavlja da je izricanje hitnih mera zamenilo jedan deo krivičnih prijava za događaje nasilja niskog intenziteta (kao što je verbalno nasilje), koji se po prvi put prijavljuju i gde nema mnogo drugih dokaza osim izjave žrtve.

Vanredno stanje „sakrilo“ porodično nasilje

Tanja Ignjatović kaže da je u martu i aprilu, odnosno u vreme vanrednog stanja, broj prijava porodičnog nasilja policiji opao. Vanredno stanje, policijski čas, zabrana kretanja nekoliko dana uzastopno ili potpuna za starije od 65 godina, to što su neki ljudi radili od kuće ili ostali bez posla i smanjena mobilnost, povećavali su mogućnost nasilnika da kontrolišu, izoluju, zastrašuju, prete ili čine nasilje prema članovima porodice, kaže Ignjatović.

„Istovremeno, nedostatak informacija, nedostupnost prijatelja, porodice, ali i institucija, strah zbog zdravstvene bezbednosti i egzistencijalni strah povećavali su zavisnost žrtava od nasilnika i smanjivali mogućnost da pozovu policiju, odu u Centar za socijalni rad, lekaru i da prijave nasilje i potraže pomoć“.

Izvorni tekst čitajte na sajtu CINS-a.